Psihoedukacija

Psihoedukacija će pomoći ponovo uspostaviti normalno funkcioniranje, eliminirati simptome tjeskobe i pridonijeti rastu pojedinca.
Tjeskoba je jedan od gorućih problema u suvremenom životu, a obuhvaća niz osjećaja, emocija, psihičkih stanja, ali i fizičkih manifestacija poput treme, stresa, drhtavice, zabrinutosti, strepnje, panike i bojazni. Opisu tjeskobe pridonosi i njezina etimologija, odnosno pridjev tijesno koji govori da nam nešto nije po mjeri, usko je, sužava nam životni prostor, kao da nas pritišće i tišti u svakodnevnom životu. Suvremeni stresni ritam života, prevelik pritisak okoline, kratki rokovi za izvršenje posla, ispiti, loša komunikacija sa sredinom, usamljenost, ali i pojava koronavirusa samo su neki od glavnih uzročnika tjeskobe koja često uzrokuje potištenost i izmicanje od života. Prema definiciji fitoarmaterapeuta dr. sc. mag. pharm. Stribora Markovića tjeskoba je:
„bolest ili poremećaj u kojem se osoba pretjerano brine ili boji u nekoj trenutačnoj ili budućoj stvarnoj ili mogućoj situaciji”.

Crni scenariji pridonose razvijanju tjeskobe, koja s vremenom može početi ugrožavati normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Tjeskoba je individualan osjećaj koji s drugima možemo podijeliti isključivo putem riječi i opisa našeg doživljaja. Najvažnije je reagirati na vrijeme i potražiti savjet profesionalaca koji analiziranjem tjeskobe kod osobe pronalaze uzroke, promatraju ljudsku psihologiju individualno te ljudske reakcije na prošlost, sadašnjost i budućnost. Na temelju toga dolaze do rješenja koja će pomoći tjeskobnoj osobi. Glavna ideja psihoedukacije je da se pacijent što bolje upozna s tjeskobom, da nauči živjeti s njom i boriti se protiv nje u svim životnim situacijama. Osobe rijetko priznaju da im je potrebna psihološka pomoć, a cilj projekta „Čuvajmo zdravlje otočana” upravo je ukazati na činjenicu da psihoedukacija i psihološka pomoć nisu nerješiv problem ili tabu te da se svaka osoba može u određenoj životnoj fazi može naći u toj situaciji, koja nije nerješiva.

Prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Primorsko-goranskoj županiji 12 do 27 % adolescenata osjeća poteškoće povezane s mentalnim zdravljem i tjeskobom, a samo 15 do 30 % onih koji trebaju pomoć, uistinu je i dobiju. Problemi s tjeskobom ne javljaju se samo kod mladih, već i kod odraslih. Smatra se da minimalno 10 % odrasle populacije pati od nekog oblika tjeskobe.

Osobe koje odbijaju sudjelovati u psihoedukaciji obično trenutačno nemaju izražene simptome, nemaju dovoljno povjerenja u stručne osobe ili dovoljno medicinski potkrijepljenih informacija, ali tu je i prateća stigma da će se osobe koje zatraže psihološku pomoć smatrati diskriminiranima u društvu. Ljudi o tjeskobi misle da je to „samo” osjećaj nervoze i pretjerana zabrinutost, no tjeskoba zapravo uključuje kompulzivna ponašanja, izbjegavanje uobičajenih životnih situacija, prisilne misli, osjećaj ugroženosti, nemogućnost odmora, osjećaj gubitka kontrole, drhtanje, otežano disanje, znojenje, ubrzano lupanje srca i sl., što nikako nije zanemarivo.

Zbog toga je od velike važnosti psihoedukacija čiji je cilj pomoći osobi kako shvatiti vlastite trenutačne smetnje te se što uspješnije nositi s njima u svakodnevici. Psihoedukacija će pomoći ponovo uspostaviti normalno funkcioniranje, eliminirati simptome tjeskobe i pridonijeti rastu pojedinca. Psihoedukacija naglasak stavlja na mehanizme koji povećavaju otpornost na tjeskobu, a koji se onda mogu primijeniti u suočavanju s različitim drugim stresnim životnim situacijama.

Psihoedukacija stoga može uvelike pridonijeti poboljšanju kvalitete života te osobama pružiti potrebne metode suočavanja sa stresnim situacijama. Ne smijemo se ustručavati zatražiti pomoć ako primijetimo da se teže nosimo sa svakodnevnim životom, već nam zdravlje uvijek treba biti na prvom mjestu.